Tag Archives: prijateljstvo

Moć prvog utiska

Vjerojatno ste se i vi makar jednom našli u situaciji da osoba koju prvi put u životu vidite na vas ostavi jak utisak. Mnogi bračni parovi prepričavaju da su prvi put kad su se susreli osetili leptiriće u stomaku ili čak kao da se poznaju cjelog života. Moguće je i obrnuto, da vam se netko ne svidi na prvu loptu, da odmah osjećate odbojnost ili suzdržanost koju ne možete racionalno da objasnite. U svakom slučaju prvi susreti su često događaji nabijeni emocijama i značenjima koji postavljaju temelje budućeg odnosa. Naučnici su ustanovili da naš mozak brzinski skenira nepoznatu osobu sa kojom dođemo u kontakt, slažući kolaž od svih signala koje odašilje prema nama.Tokom susreta o dotičnoj osobi gradimo utisak koji je kao digitalna fotografija, odmah je razvijena, nikad sasvim ne izbledi i beleži mnogo tačnih podataka. Brojna istraživanja su potvrdila tu moć prvog utiska.

Topao ili piskutav glas, smrknuto ili vedro lice, uredna ili zgužvana košulja, spuštena ili podignuta ramena – svi ti podaci istovremeno pogađaju naša čula i navode nas na munjevit zaključak: ovaj nam je prodavac osiguranja sumnjiv, ovog autostopera nećemo povesti, ova bi nam devojka bila dobra cimerka. A taj proces dješava se velikom brzinom: osnovni sud o novom poznaniku, da li za nas opasan ili bezazlen, donosimo već u tri prve sekunde. Razvili smo sposobnost brze procene da li će nam stranac nauditi ili će nam koristiti. Ta sposobnost je bila važna za preživljavanje još od davnina.Moć munjevite procjene nalazi se u starom, primitivnom delu mozga, koji delimo sa životinjama. Taj nagon pomaže živim bićima da se zaštite u svjetu grabljivica i plena. Ta sposobnost je važna i u civilizaciji, ali u manjoj meri nego u divljini. Danas pretnje za ljudsko blagostanje dolaze u mnogo složenijim oblicima – putem političkih odluka, kretanja na berzi, promena u kursu valuta i troškova života. Ipak, i dalje je itekako važno tačno proceniti ljude koji nam ulaze u život.Najvažniji signal koji tražimo na licu nepoznate osobe je osmjeh. Sposobni smo da primetimo osmjeh sa daljine od 30 metara. Osmjeh nam javlja da ćemo kod druge osobe naići na pozitivan prijem, pa i sami jednako uzvraćamo, ljudi su uspješni u brzom čitanju lica pod uslovom da je izraz iskren. Neki izrazi lica mogu da se nameste snagom volje, ali neki su pod kontrolom autonomnog sistema, koji automatski izražava emocije. Takav je gnev, kod koga se usne spontano sužavaju, što je teško postići namjerno.

Druge emocije se, poput radosti, mogu lakše odglumiti jer za dovoljno uvjerljiv osmjeh nije potrebno mnogo napora, a da bismo mogli da razotkrijemo onoga ko glumi emocije, potrebno je uvežbano oko. Za dobru procjenu ličnosti nije dovoljno biti bistar nego treba imati iskustva s ljudima. Ko provodi više vrjemena negujući odnose sposobniji je za pravilne brze procene. Razumje se, ponekad pogrješimo, ali češće smo u pravu.

Za stvaranje prvog utiska potrebno je vrlo malo vrjemena, a njegove su posledice dugotrajne. Ako se dvoje ljudi jedno drugome dopadnu u početku, vjerovatno će im odnos napredovati, bilo da je reč o prijateljstvu, ljubavi ili poslovnom partnerstvu. Ako makar jedno od njih oseti odbojnost ili skepsu prema onom drugom, veza će teško funkcionisati.Temelji odnosa postavljaju se zapanjujućom brzinom, već iz početne komunikacije je moguće predvideti kakav će biti odnos, dok dalje ophođenje ne utiče mnogo na njegove osobine.

Očigledno je da u trenutku donosimo zaključak o tome kakav tip odnosa (ili odsutnost odnosa) želimo sa ljudima koje srećemo. Ako se zaključci i želje podudaraju, sve je jasno. Ali šta ako se osoba A sviđa osobi B, a osoba B se ne sviđa osobi A? Onda će biti onako kako želi osoba koja ima negativno stajalište! Dovoljno je da jedna polovina para ne želi da se zbliži sa drugom, nezavisno od toga koliko je druga strana zainteresovana.

“Ako jedna osoba odluči da ne želi da se zbliži sa drugom, ograničiće komunikaciju sa njom već od početka. I pri kasnijim susretima slaće joj znake nedostatka interesovanja tako što će je zaobilaziti i gledati u drugom smeru”, opisuje Sunfrank. Ignorisani može neko vreme da pokušava da se nametne, ali dugoročno nema šanse kada druga strana nije zainteresovana. Na taj način nezainteresovani će prevladati. Svakako, pravilo o moći prvog utiska ima izuzetaka. Svako od nas je naknadno zavoleo nekoga ko mu se u prvom momentu nije sviđao, i obrnuto. Isto tako, krupni događaji poput neverstva ili pružanja pomoći u krizi mogu da izvrnu odnos naglavačke. Ali u odsutnosti upečatljivih novih momenata, prvi utisak kod većine ljudi postavlja trajnu smernicu odnosa. Da li su zaključci izvedeni iz prvog utiska ispravni? Zar ne bi bilo bolje zanemariti nagonsku reakciju i dati novoj osobi, mestu ili situaciji još jednu priliku da se pokaže u pravom – dobrom ili lošem svetlu? Ne treba li proučiti sve dostupne podatke? Naravno, zavisi od situacije i okolnosti, ali treba da naučimo da verujemo prvom utisku.